Excerpt for Vi ne vidite svijet mojim očima by , available in its entirety at Smashwords

This page may contain adult content. If you are under age 18, or you arrived by accident, please do not read further.



Vi ne vidite svijet mojim očima



Udruženje Nezavisnih Pisaca

Edicija „Umetnost živi“


Amanda G. Zendeli

Smashwords Edition

Copyright 2017



Lektura

Radojka Rea Sartori


Recenzija

Radojka Rea Sartori


Korice

Marat M'saev Daan


Tehnička priprema i obrada

Marat M'saev Daan




O Autorki



Amanda G. Zendeli rođena 1987.g. u Zagrebu gdje živi sa sinom i suprugom.Pisanjem prvih stihova započela je u osnovnoj školi posvetivši ih svojoj pokojnoj majci.Završila Hotelijersko – turističku srednju školu, ali ne radi u svojoj struci. Dugi period pisala je samo za sebe, no na nagovor i podršku prijatelja počela je otkrivati svoje pjesme koje su najviše ljubavne iako ima mnogo onih u kojima progovara o onome pred čime se zatvaraju oči…mržnja i nepravda u svijetu i među ljudima. Pored pisanja bavi se proučavanjem mnogih stvari. Smatra da su sva živa bića ravnopravna i da jedino tako možemo opstati vjerujući i šireći ljubav i prihvaćanje,bez mržnje i diskriminacije. Slobodno vrijeme najviše provodi sa obitelji i prijateljima. Voli boraviti u prirodi i čitati knjige. Kao omiljene pisce izdvojila je Bukowskog, Fernando Pessoa i najnovije otkriće Aleksandra Pavlovića. Trenutačno priprema nove pjesme i uživa u svakom trenutku sa obitelji. Vjeruje samo u jedno “Ne gleda se očima, već srcem se vidi.”


Sadržaj:

I - O Autorki

II - Par reči o zbirci pesama Amande G Zendeli

01 - Vi ne vidite svijet mojim očima

02 - Moralna prodika

03 - Potraga za ljubavi

04 - Igra dodira i neba

05 - Pjesma o ljubavi 2

06 - Bezimena

07 - Noćni pjev

08 - Nemoguće ljubavi

09 - Šapat duša

10 - Zaslužujem

11 - Pismo ljubavi

12 - Bezdušnost

13 - Odijelo tuge

14 - Zašto bih ja za ljubav molila

15 - Komadić duše

16 - Jedan...

17 - Obećaj mi

18 - Smrt koja je pričala o ljubavi

19 - Sudbina

20 - On bio je onaj

21 - Posljednja melodija ljubavi

22 - Molim za ljubav

23 - Trebao si biti

24 - Žice tijela

25 - Grimizni pupoljci

26 - Anđeo iz pakla

27 - Dođi da robujemo

28 - Nisu nam krivi

29 - Izmišljen

30 - Žudnja za tvojim dodirom (izmišljen 2)

31 - Prigovor

32 - Opsjednuta

33 - Tvoja i bez tebe

34 - Neka druga priča

35 - Prodavač ljubavi

36 - Ime bez imena

37 - Ime

38 - Nepoznati lik

39 - I tijelo

40 - Između





Par reči o zbirci pesama Amande G Zendeli



Amanda G Zendeli je skupila hrabrosti da s nama podeli svoja prva, iskreno voljena, ljubavlju gradjena, poetska dostignuća. Ona će nam predstaviti krhku žensku dušu, sa svim njenim tananim osećanjima, snovima, sećanjima, nadanjima. Biće jedne žene, ono najnežnije i najosetljivije, krije bezbroj tajni. Upravo te tajne, ti snovi, ta razigranost mašte uprkos surovoj stvarnosti, čine da se žena može uvek smatrati čuvarem života i ljubavi. Energija koja pokreće ovaj svet sazdana je u onome o čemu piše Amanda, u veri da je sve moguće, da je sve ljubav, da ima mnogo načina i puteva da nam se ona ukaže i oplemeni nam duše. Pesnikinja pronalazi u sebi, u svetu oko nje, u svim živim bićima, u nekim posebnim, samo njoj znanim i značajnim ljudima, nepresušan izvor inspiracije. Oni je potiču da veze reči u pesme, da pesmom govori, moli, pita, traži. Uvek i svagda, žensko srce traži ljubav. Ljubavi je na ovom svetu malo. Otud valjda i pesnicima potreba da naglase lepotu upravo te, uvek deficitarne, pojave. Amanda to čini pomalo stidljivo, obazrivo, tražeći načina da rečima tek naslika slutnju te ljubavi i svih njenih oblika. Svaka se ljubav u nama, pa tako i u Amandinim stihovima, ne ogleda samo kroz radost. Ona ima i svoje druge strane, ima tugu, setu, sećanja, snove, traganja, nadanja, očajanja, beznadje. Sve to pesnikinja pretače u potočiće lepih reči. Svaka pesma je posebna priča koja može egzistirati sama za sebe. Ipak, sve one zajedno čine mali roman jedne duše, pre svega iskren, pisan plašljivim perom ali lepim onoliko koliko je i ženska lepota ukras ovog sveta u kome živimo. Ona ga, kroz stihove, kiti i doteruje, sprema ga za neko zamišljeno i bolje sutra, koje možda nigde i ne postoji osim u Amandinim pesmama. To ne umanjuje lepotu i melodičnost kojom je pisana ova zbirka. Naprotiv! To je njena vrednost koju valja naglasiti.

Amanda je, nadam se, ovom zbirkom pesama, tek počela da crta po našoj koži lepotu ljubavi i tananost ženskih osećaja. Mada ona, već u naslovu, kaže „Vi ne vidite svijet mojim očima“, verujem da nam je taj svet ipak uspela približiti kroz svoju poeziju i to vrlo uspešno. Neka ti budućnost donese još mnogo lepih stihova, draga Amanda!

Recenzent: Radojka Rea Sartori




Vi ne vidite svijet mojim očima



Vi ne vidite svijet mojim očima.

Šarene siluete što putuju

kroz tmurne dane,tisuće

čistih sretnih duša što u

svaku sliku stane...


Vi ne vidite svijet mojim očima.

Svaku kap ove mirisne kiše,

vjetar polagani što naše ružne misli briše.


Vi ne vidite svijet mojim očima.

Sreću što iz svakog traga dolazi,

čista toplina ljubavi

što nas pazi.


Vi ne vidite svijet mojim

očima... ne...

Koliko su ljudi svi vrijedni i isti,

tragovi naših snova

potpuno su čisti.


Ne... vi ne vidite svijet

njenim anđeoskim očima.




Moralna prodika



Od prvog dana svog postojanja,

od prvog trena što koračaš po cesti

Čovječe dok gledaš u

nebo ne zaboravi mislit o sreći.

Od svih djelova svoga života

napravi linije ljubavi i mira.

Jedinstveno biće što nosiš u sebi

ne daj da ti itko dira.

Od svakog uzdaha radosti i veselja

zaboravi na ukradene minute samoće

Hej ti, da ti čovječe...

živi sa srcem i dušom

ne budi porotnik nit sudac,

kani se mržnje, ljutnje i zloće.




Potraga za ljubavi



Hodala sam u pustoši

među zvijerima gdje duše ne postoje,

kolike tuge i hladnoće

ove oči samo izbroje...


Pokušala sam ostaviti

za sjećanje trag topline,

potraga za ljubavi nosila me

neumorno kroz prazne doline.




Igra dodira i neba



Je li ovaj komadić neba

dodir stvarnosti u svijetlu

noći i početku svakog novoga

dana koji još izgubljenim

očima treba...


Podsjeća li duše na beskraj

i putovanja nova,pokriveno

iluzijom i nastupom oblaka,

igrom svijetlosnih zraka, tihim

pjevom vjetra i pričom iz

poželjelih snova.




Pjesma o ljubavi 2



I nije bilo uzalud,nikada...

svi smo mi putnici kroz

neko vrijeme, u nekom

prostoru zbilje i onoga što

usnemo pod istim nebom...

još uvijek koračamo za

željom i nadom da ono

pravo postoji...




Bezimena



Putujem iz doline jednog

vječnog šarenila sreće,jednog

pokušaja ponovnog da uhvatim

sa tobom zvijezde u noćima...

da zaustavim te,okrznem pogledom

i pokažem ti kako čežnja

i ljubav što ti pripadaju

žive u mojim očima...




Noćni pjev



Noćas sam pjevala sa

mjesecom i pravila od

zvijezda kolače,

igrala skrivača sa oblacima

i dopuštala mislima da u

vesele brodolome srce uvlače.

Da igrala sam se

kao dijete

kuckala sam dlanovima

ne bi li pronašla barem komadić sjete.




Nemoguće ljubavi



Nemoguće ljubavi...

tvoje i moje

zauvijek će ostati skriveno

plamtiti u nama...

Nikada ih ne zaboravimo

uvijek ih sanjajmo...

nemoguća,daleka,

tiha i potajna...

bezvremenska kao i vječna.




Šapat duša



Upoznala sam stare duše

u potragama za ljubavi i mjestima

sreće koja im se za svih

života svide...

tiho šapatom ispričaju

kroz ono što druga srca i oči

ne osjete i ne vide.




Zaslužujem



Zaslužujem nježnost

i šaputavi poljubac u rame,

klizavu vrelinu daha

posred davno napuštenih leđa

pritisnute grudi

da ne požele ni trunak zraka...

izdajničke... opuštajuće dodire

u skloništu svilenih tjelesa

i besramnih sjenki mraka.




Pismo ljubavi



Nemam ja srce zauzeto...

več lomljeno i rascjepkano

ljubav podjeljenu kao karte,

a nikad vračenu... a ne...

nemam ja srce zauzeto,

slažem ponekad...

tako mi je lakše čekati

da mi netko dotakne

i obljubi dušu...




Bezdušnost



Ne gledajte oči moje drage

ovo su duše isprazne i nage

pune očaja, bijesa i boli

opsjednute željom da ih netko voli,

igraju se kartama slabosti

što ljudskost nosi

istroše ljubav i bacaju je

u blato kao oglodane kosti

čin zvijerski kada vas zavara

otrovom slatkoće

pokupe sve živosti i ne ostave

naputak za izdržavanje samoće.




Odijelo tuge



Kako joj samo

saliveno

ova tuga stoji

točno u svaki dijelić

milimetra

vidi se bol

koja njoj ne odoli...

odijelo praznine

što krojač sakroji,

neki dan pokušaj

da dane nestvarnosti

izbroji...

oblači ga lagano

da prekasno ne bude

jer, sve što je dosad

sabirala

bile su zablude...




Zašto bih ja za ljubav molila



Za svaku sam lijepu riječ

tvoju neumorno prosila,

suze sam kroz noći

potiho u duši kao

kamenje nosila

ljubav sam zvala bez imena,

bez riječi...

kilometre tihih jecaja

uspjela sam prijeći...

Zašto bih ja ljubav

molila?




Komadić duše



Dugo se nismo vidjeli.

Evo ostavila sam ti

ružu i komadić duše

oni će ti sve o mojoj

tuzi ispričati.

Pokušala sam ti

poručiti da nije ovaj

osmijeh ponekad kao

i nutrina moga bića,

niti sam ja kao

sve drugo cvijeće.




Jedan...



Jedan dan,jedan plan...

jedan sat...

jedna minuta...

zadesi nas sudbina ljuta...

zaspao si ti...

tada sam...

zaspala i ja...

zaspali...

bez sna...




Obećaj mi



Obećaj mi...

ostavit ćeš daljinu...

obriši je kao suzu sa lica moga...

nisam navikla na zidove

iščekivanja...

želim prisutnost...

Obećaj mi...




Smrt koja je pričala o ljubavi



Nisam se usudila

nuditi ti dodire svoje

Nekako me plašila pomisao

o Onoj... što ti je dahtala

za leđima

Svjesna činjenice,

da te prati kao

vjerni drug (sam si je dozvao)

Ponekad bi me želja ipak navela

nasloniti obraz na kožu tvoje smrti

Mamila me, da osluhnem ti

pulseve koje si nabrajao i

nudio kao da ćeš

zaista nestati

A znao si... Zar ne?

Pustio si me da u njoj

tražim,da je pitam

ono što nisi se usudio

pretvoriti u riječi

Kada?

A ona je samo pričala,

pričala o vječnoj ljubavi

Da... smrt koja je

pričala o ljubavi i lagala.




Sudbina



Nisam te trebala

upoznati...

ali tragedije u ljubavi

dešavaju se svakoga dana

netko mora izgubiti

netko i prešutjeti...

nismo si suđeni.




On bio je onaj



Bio je onaj

kojem je odlučila

pokloniti razigranost

ove ljubavi, nepoznate

osjećaje i sve netaknute

misli svoje

bio je onaj

čiju je dušu osjetila

kao izgubljeni djelić

u tupoj praznini...

bez kajanja, bez

srama, u svijetlosti

i samoći... bio je

onaj koji je bio

cijelo njeno biće.




Posljednja melodija ljubavi



Zasviraše nečujno...

i ledeno prsti melodiju

tvog posljednjeg postojanja...

bez obrisa, bez tijela i

pokreta tvojih

pjesmu što doziva te

gorljivo jezik

pušta kroz ovaj utrnuli dah

što se gubi

u teškim prostranstvima

iščekivanja i prozorima

ove izvoljele duše...

slike su tako žive

ne gube se

niti umiru...

dok sjenke igraju

najsretnije korake

prošlosti...

ljepotu svakog trenutka

i svakog obojanog osjećaja

sjetne istine... o nama...




Molim za ljubav



Molim vas gospodine

za šačicu ljubavi

znam da se

još krije u vama

Molim vas za koju

lijepu riječ

i topli zagrljaj

kada pomislim

da sam na svijetu sama

Prosim vas,barem pogled

kada vam se umiljavam

vrckasto i sneno

Zar da vas prosim...

barem za tren ljubavi, za laž

pa nek živim

kao lutkica maštom

zaneseno.




Trebao si biti



Trebao si biti moj princ,

moja riječ na usnama...

moj uzdah u noći...

moja prva misao u osvitu

zore... kako si trebao...

znaš li... biti tu pred

mojim licem, u mojoj kosi...

sa mojim dodirom...

Trebao si biti moja tajna

najveća... jedna živa

požuda što boli...

strast nemoguća...

glad tijela tako slatka...

trebao si biti....

moja... LJUBAV...




Žice tijela



Takva želja za dokazivanjem,

svojstvena i posebna

sama po sebi...

požuda što grabiš je

dok gorim i plamtim

po tebi...

klizim ti milo po vratu

ostavljam ti dašak vreline

što iz grudi

mojih izlazi poput

najjače siline...

tražim te prstima...

kao violine poznajem

tvoje tjelesne žice,

rastališ se pod mojim dodirom,

nestaješ u visine... vrhunce poput

ptice...




Grimizni pupoljci



Sanjala sam grimizne

pupoljke onih radosti,

odnešenih nekim bijesnim

rijekama iz prošloga

mi života

pohlepno sam

grabila i svaku mrvu

što bi ostala,

sakupljala u

šačicu...

vjerno pospremajući

ne bi li možda

tako u ostacima

sjećanja ponovo

pronašla...

Sebe...




Anđeo iz pakla



Ja sam demonsko oličenje

anđeoska lica i hoda,

skrivena sa sjenom

mješavine zlog i dobrog

nepostojećeg svoda

Prekrila sam crnilo

sa tisuće nijansi

veselih nota i boja,

u duši sam ponjela

podsjetnik da ostanem

pola na pola svoja

Zavela sam svaku

želju i čežnju što

smatrala sam slabim,

krilima čađa i prašine

pakla još sa svjetlošću

ostatke života grabim...

Znam da lutam...

Na staklo i nevolje

umirućih iskra ne pazim,

jer došla sam...

po nešto... za svoj spas...

...Ljubav...

Samo nju tražim.




Dođi da robujemo



Došao si

nisam te očekivala

mislila sam teško ćeš

priznati ovu opsjednutost

dvoje zaluđenih u igri,

shvativši neki dan

kako raspravljaš

sam sa sobom u

beznađu pitanja,

u bunilu vaganja

koliko dugo možeš,

a da mi ne kažeš

da si moj...

sada kada si došao

dopusti da ti pokažem

kako je biti rob,

rob moje požude,

moga tinjajućeg tijela

ispunjenog tvojim sokovima

čitavog bića...

dopusti da robujemo,

odrobujemo bez zamisli,

premišljanja, bez granica

u grijehovima sladosti

i zabranjenih oda radosti.




Nisu nam krivi



Nije mi ljubavi...

niti su ovi oblaci crni

nam krivi...

niti su anđeli moji šaputali mi

da će prozori budućnosti

postati tako sivi...

nisu nam želje

odnjele ruke ni godine starenja,

ispila ih je sudbina

i otisnula ostavštinu mi za

tobom žaljenja.




Izmišljen



Zamišljam kako pad i težina u grudima

tiho imaju strastveni..

umirujući... zvuk...

Čekam te,već odavno

negdje..u nekom vremenu

slušam te kroz neispisanu,zaboravljenu

pjesmu samoće.

Ne osjećam ovu tišinu koja me

okovala,obuzela..

Gledam te kroz oči kao beskrajnost

nebeskoga svoda,

dok mi skrivene

sjenke kao kukavice

šapuću na usta

i smiruju moju dušu...

Besmrtnost... više je ne živim

slomljenih sam krila.

Sada tragam za tvojom nestalom

blizinom

dodirujem prazninu i polako

puštam te...

u svoje oslikane snove

kao da si zaista tu.




Žudnja za tvojim dodirom (izmišljen 2)



Tihi pad... već zaboravih

kako boli smrtnike ova

nepostojanost i nestabilnost

ljubavi u životu... ali više

zaboli ova moja bol

ova besmrtnost lutanja koju

sam dobila kao

putnik za tobom...

sama birajući ovaj beskraj

bunila i htjenja da opet

podijelimo našu neraskidivu

sponu sudbine i duše,nisam

mogla ne željeti imati

djić tebe... fizičko

biće isprepleteno u mreži

mojih žudnji za tvojim

dodirom.




Prigovor



Dušo tko ti je inspiracija,

o kome pišeš

sve te riječi...

ja se tako nađem u njima

pogodiš me točno u srce,

u krvotok... kao željezo u nesreći...

Podereš mi misli,

bacaš me

u oganj pakla.

Truješ me otrove,

lomiš na djeliće

poput stakla.

Onda prljavo se osjetim,

upijam u mašti

da tim rukama pišeš po meni.

Tražim ja duha,

čije su pjesme ludilo i bolest

u meni kao zapleteni.




Opsjednuta



Zaborav.

Ne, ne.

Jednostavno iluzionistički

još zavaravam svijet oko sebe

nastavljam nositi maske,

putujući polako sa stvarnošću

koja me okružuje.

Iako te nema ona se nastavlja,

sve ide nekim barem meni

neprirodnim tokom.

Ah... u dubini ovog bića

sve peče, gori

gorčina se penje i do ustiju,

dolazi osjećaj ludila,

pa boli, pa razbijanja.

Vičem,vičem da je dosta,

ali ne sluša me.

U krvi je kao otrov, droga

nastavlja kolotečinom moga tijela

do srca, do uma... razuma...

Bestidna,očaravajuča,

ubojita i nevjerna moja... s

amo moja, moja...

opsjednutost tobom.




Tvoja i bez tebe



Da si barem znao

koliko sam te voljela

i svaki put tu riječ

"Ne smijem" u sebi nisam preboljela,

već sama pomisao na tebe

bila je previše grešna

nadala sam se otišao si,

zaboravit ću... želja je utješna.

Ali još si tu i shvatim

da tvoja sam cijela,

kada dotaknem gdje prosipaš snove

znam da sam bez tebe,bez duše i tijela.




Neka druga priča



Htjedoh vam ponuditi

nešto u zamjenu za par

vaših riječi... gospodine...

Dobro ona stoji

mogla bih vam biti

na tren odijelo,

svileno baršunasto

što klizi vam

niz tijelo.

Djevojka sa buketom

ruža na dar,

svidjelo bi vam se

kakav bi

bili (ne)par.

Tražiti neću obećanja

i ostanke u proste

noćne sate,

oslikajte uzdahe

rukama da mi

sjećanja pate.

Ljubav ni

u šapatu

tihom čuti,

vjerujte gospodine

naučit ću

kako se šuti.




Prodavač ljubavi



Tako izgubih bitku

u zaboravu o tebi,

predah je kao

kukavica i okrenem si leđa

da ne vidim sram.

Ponesem kamen i

zavaram svoj nemir,

gdje ću se riješiti

tog tereta

u bijesu se našalim

otkinem je od sebe i

prodam je jeftino...

ustvari za ništa (smijeh),

prodam i ljubav i tebe

i sebe da više

me ne boli.




Ime bez imena



Izvikivala sam noćima

čudesno bezimeno ime

tvoje...

nosila ga na usnama

pokušavši mu podariti, poručiti

sve mjesece i godine što

neumorno ovi prsti

broje.




Ime



Još uvijek slažem slagalicu

izbezumljenog mi pitanja

o odlasku

o crnom - bijelom što obuzelo

je kao sivilo koje stiglo

je... kada začulo je

nestajanje tvoje.

Pokrila sam tijelo

vrelinom ledene zime

jer ne želim nikako,

ne usuđujem se...

zabranjujem

dozivati tvoje ime.




Nepoznati lik



Noćas sam se probudila

pomislih da si tu,

a znam da samo maštam

stvaran si jedino u snu

ne uzimaj mi za zlo

sto ti pišem pjesme i priče,

ja sam samo jedno izgubljeno,

željno ljubavi nevino biće...

Noćas sam te sanjala...

Ne smijem...




I tijelo



Od usana tvojih tako

melodično ispjeva se svako slovo

moga imena...

a pogled ti poput požudne svile

klizi nostalgično kroz moju

uzavrelu kožu...

i tijelo...

što ga raspara

svaka nit tvog šaputavog

baršunastog uzdaha...

pod mojim dodirom...




Između



I najljepši anđeo

sa licem poput svile

što sije

i najnježniji

duboko negdje

demone tajanstvene krije

u najdubljim pogledima

očiju čežnju pokušavaš krasti...

za nevinim potragama

rasplamsaju se nesmjele strasti.


Download this book for your ebook reader.
(Pages 1-41 show above.)